E, evo me u Turskoj, točnije u Istambulu. Sjedim u pubu i oduševljen sam što sam našao internet. Aerodrom je golem. Prvi let je prošao bez problema. Nadam se da će i ostali isto. Malo sam bio zbunjen na ulazu u aerodrom, pa umalo nisam izišao iz njega na cestu. Odmah iz aviona sam krenuo za gomilom, kontam pošto su većina Turci, znaju gdje idu. Jedini problem, što oni odoše kućama, a ja trebam negdje skrenuti. Ovaj čiko na ulazu je bio skroz nedefiniran, ali sreća naiđe neka cura, zemljakinja ili bliska komšinica, u glavnom priča na maternjem akcent joj nisam uhvatio, pa me je ona uputila na pravo mijesto. Sreća ima dobrih ljudi! Ovaj post će vjerovatno biti dosadan, ali takva je i situacija. Ovdje je sve sat naprijed, tako da imam 4 sata čekanja. Ludilo! Malo sam prošarao kad sam došao, tako da sam našao svoj izlaz za Muscat, razmijenio nešto para, i sada sačekuša. Sreća pa nađoh ovaj internet inače bi baš bilo ludo. Inače Turski novac se zove ´´yeni turk lirasi´´, što vjerovatno ima i neki adekvatan prevod. Za 20 dolara se dobije 25 i nešto sitno ovih Turskih YTL-a po ovom tečaju na aerodromu. Dobro stoje. Aerodrom tj. zračna luka, je ogomna. U Sarajevu je bilo 5 izlaza, ako se dobro sjećam, a moj ovdje izlaz za Muscat je 216, a vidio sam da ima i većih brojeva. Na pisti, dok smo slijetali, je bilo parkirano više aviona nego što je parking mjesta u našoj javnoj garaži, a ovdje unutar zgrade aerodroma ima sve živo. Od igle do Gušija i Versačija :-). Sad zvučim malo ko Alisa u zemlji čudesa, ali šta ću. Prvi mi je put ovdje, a želim vam malo dočarati atmosferu. Eto tako. Neću više duljit, ništa se više zanimljivo ne dešava pa bi dalja priča postala još dosadnija. Odoh se posvetiti mazlumanju i hvatanju zjala, a idući post sleduje iz Tanzanije! Ili ne, odakle ono?četvrtak, 28. lipnja 2007.
Kud svi Turci tud i mali Nikola!
E, evo me u Turskoj, točnije u Istambulu. Sjedim u pubu i oduševljen sam što sam našao internet. Aerodrom je golem. Prvi let je prošao bez problema. Nadam se da će i ostali isto. Malo sam bio zbunjen na ulazu u aerodrom, pa umalo nisam izišao iz njega na cestu. Odmah iz aviona sam krenuo za gomilom, kontam pošto su većina Turci, znaju gdje idu. Jedini problem, što oni odoše kućama, a ja trebam negdje skrenuti. Ovaj čiko na ulazu je bio skroz nedefiniran, ali sreća naiđe neka cura, zemljakinja ili bliska komšinica, u glavnom priča na maternjem akcent joj nisam uhvatio, pa me je ona uputila na pravo mijesto. Sreća ima dobrih ljudi! Ovaj post će vjerovatno biti dosadan, ali takva je i situacija. Ovdje je sve sat naprijed, tako da imam 4 sata čekanja. Ludilo! Malo sam prošarao kad sam došao, tako da sam našao svoj izlaz za Muscat, razmijenio nešto para, i sada sačekuša. Sreća pa nađoh ovaj internet inače bi baš bilo ludo. Inače Turski novac se zove ´´yeni turk lirasi´´, što vjerovatno ima i neki adekvatan prevod. Za 20 dolara se dobije 25 i nešto sitno ovih Turskih YTL-a po ovom tečaju na aerodromu. Dobro stoje. Aerodrom tj. zračna luka, je ogomna. U Sarajevu je bilo 5 izlaza, ako se dobro sjećam, a moj ovdje izlaz za Muscat je 216, a vidio sam da ima i većih brojeva. Na pisti, dok smo slijetali, je bilo parkirano više aviona nego što je parking mjesta u našoj javnoj garaži, a ovdje unutar zgrade aerodroma ima sve živo. Od igle do Gušija i Versačija :-). Sad zvučim malo ko Alisa u zemlji čudesa, ali šta ću. Prvi mi je put ovdje, a želim vam malo dočarati atmosferu. Eto tako. Neću više duljit, ništa se više zanimljivo ne dešava pa bi dalja priča postala još dosadnija. Odoh se posvetiti mazlumanju i hvatanju zjala, a idući post sleduje iz Tanzanije! Ili ne, odakle ono?
Pretplati se na:
Postovi (Atom)