Vrijeme u Omanu: ´´Upalite pekaru na 200 stupnjeva i ostavite da se peče non stop!´´

Draga obitelji, od kojih mama tata sestra baka tetka ujna striko......, drugarice i drugovi, kolegice i kolege, svi prisutni i nazočni koji me znaju i poznaju: Šta ima? :-D. S nekim sam se čuo, s nekim nisam, s kim nisam nemojte mi zamjeriti. Vidim da se svi pitate gdje sam i što se ne javljam, e pa evo me. Nisam vam se javljao jer nisam imao pristup internetu, do sada, po radi nekog kabla. Ali sad je tu i sve je OK. Situacija se znatno popravila od zadnjeg posta koji sam pisao u Petak na večer a objavio tek sada zbog gore navedenog problema. Vidim da mi komentirate blog. I to iza leđa! Sram vas bilo! Naravno, šalim se. Jako mi je drago vidjeti da pišete komentare i da čitate blog. Puno vam hvala za to. Dajete mi motivaciju da nastavim, nadam se u istom svijetlu.

Subota ovdje je opet bila prilično dosadna, proveo sam je čitavu u sobi. Ali mi je za večerom prišao jedan fini čiko, koji ide pod imenom Nasser i inače vodi ovaj Faculty Club gdje boravim, i rekao mi za internet i kome se trebam javiti na fakultetu. Pa sam ja to i uradio sutra ujutro nakon doručka. Na fakultetu su me dočekala dva jako ljubazna Omanca, Dr. Abdulah i Dr. Ali. (ali ne onaj Ali seronja što mi je udario šupljak na aerodromu nego drugi Ali). Oni su me upoznali s Grkom Stamom (što je skraćeno od Stamo....nešto), Englezom Khalidom, Japancem Toshijem (što je isto jako skraćeno od Toshicu...., možda i tamaguči ko će znat) i Omancem Matarom. Svi su super likovi i sa njima provodim dosta vremena. Kasnije sam upoznao i srbina Nemanju, pa se sa njim odmaram malo od engleskog. Matar je student ovdje i ide u Banja Luku na razmjenu za koji dan, pa je naravno pun pitanja. Ali je super lik, jako ljubazan, pa mi nije problem objašnjavati mu stvari, a on mi je i pokazao čitavo sveučilište. Inače svi ljudi ovdje su jako susretljivi i ljubazni, iskreno, nije mi jasno kako im ne dojadi stalno se smješkati. Ali su uvijek spremni pomoći šta god da trebalo. A sveučilište je stvarno ogromno. Znam da sam to već rekao, ali nisam znao da je ovoliko. Više je grad nego sveučilište. Ima banku, bolnicu, trgovine, ogromnu džamiju, kuglanu, teniske terene, bazen, teretanu, laboratorije za sve živo, najveću knjižnicu u čitavoj široj regiji,..... I sad će te reći pa šta Nikola bulazni to i jeste grad. Jeste, ali je sve to napravljeno u isto vrijeme (1986. godine) i sve su zgrade slične i na istu temu, i sve je ograđeno. Mislim da ako sve uzmem u obzir, da je veličine Mostara. Rekoše mi da u svim ovim Arapskim zemljama, ima samo jedno veće u Saudijskoj Arabiji.

Vrijeme ovdje je katastrofa. Sreća da mi je soba klimatizirana, inače, ili ne bi spavao ili bi se vratio prvim avionom nazad. Za sve vas koji se žalite da je u Mostaru vruće i sparina, blago vama, ne znate šta je prava žega. Sve živo je ovdje klimatizirano, i to drastično. Vani je 40-tak a unutra 18 stupnjeva. Pa svaki put kad iziđeš vani, kao da te netko poklopi u toster. i Reći će te:´´Pa šta je 40, u Mostaru je 46 stupnjeva´´. Ovdje je 40, ali kakvih!! Ovo je jedino mjesto gdje sam bio, gdje je gore u hladu nego na suncu. Na suncu bar znate da je vruće pa se sklonite u hlad. Ovdje kad uđete u hlad, ništa se značajno ne desi pa te počne nervirati! Kakav je ovo hlad?! Vlaga je užasna. Može se nožem rezati. Kad hodate vani isto kao da hodate u jako toploj vodi. Sve se ljepi. Bljak! Dosta o tome. Sreća ima klima!

Cijene ovdje nisu previsoke. Malo su skuplji od nas, ali ne puno. Danas smo bili u Nekom ogromnom shopping centru, može se naći stvari koje su čak jeftinije nego kod nas.

E sada par informacja za moju užu obitelj. Smještaj je super. Kao u hotelu. Hrana je također odlična. Imamo sva tri obroka i za sada jedem sve što nude. I stolica je uredna i redovna tako da mi ništa ne škodi:-). Eto tako. Pa da se ne morate sekirati ni za šta.

Danas mi je bio prvi službeni dan na poslu. Za mene je zadužen Dr. Salim. Rekao mi je da ću raditi na sustavu za zaštitu od poplave koji još ne postoji, i koji tek treba biti izmišljen. I morat će biti nešto novo, još neviđeno na ovim prostorima, a ni u svijetu. Kako ih je nedavno klepio ovaj uragan, sve živo poplivalo, pa sada planiraju neki sustav zaštite. Uglavnom, moj prvi zadatak je da napišem rad o poplavama generalno. Pa ću onda pisati i proučavati ovo što se desilo u Omanu, pa bih nakon toga trebao raditi u AutoCAD-u i laboratoriju na razvijanju ovog sustava. Takav je plan. Imam malu tremu glede ovoga svega jer ne znam koliko točno očekuju od mene. Dr. Salim je zvučao jako ozbiljno kad mi je objašnjavao šta trebam radit. Ja ću probati iskopati sve o poplavama, pa ćemo vidjeti. Također mi je rekao da će mi probati srediti da radim dva tjedna u nekoj tvrtki van sveučilišta, pa ćemo vidjeti šta će od toga biti. Uglavnom, sve u svemu ne zvuči loše, nešto će se i naučiti nadam se.

Što se tiče IAESTE-a ovdje, usko je povezano sa sveučilištem, što kod nas nije slučaj ni pod razno. I vode ga profesori i asistenti što je također neuobičajeno. Trenutno je ovdje 7 studenata na razmjeni, a očekuje ih se 27 ukupno, od kojih 9 cura i 18 ovog drugog. Kako sam čuo, program za strane studente je jako dobar. Svaki vikend se putuje negdje drugo, pa se tome jeko veselim.

Eto tako. Ovaj post je malo više informativan, nadam se ne manje zanimljiv. Pišite mi i dalje komentare, biti će mi jako drago. Until next time, mahanje from Oman!