Man over board, all hands on deck!!!

Jao ljudi utopih se u ovim poplavama! Ovaj Dr. Salim nikako da olabavi s ovim reportom. Ja kad god dođem: ˝Ovo je dobro, nastavi raditi dalje.˝ Dokle više, kao da pišem doktorat o poplavama. No dobro. Non stop kukam o poslu pa evo neću više. Ja to malo napušem radi dramaturgije, nije to baš tako strašno. Jutros sam bio kod Dr. Salima. Odnio mu ovo što sam do sada uradio, pa da vidimo šta ću dalje. Rekao je ovo što sam evo već gore, malo naviše napisao. Ja se stvarno trudim da napišem taj report, ali izgleda da se moja vizija ovog reporta i ona Dr. Salima malo razlikuju. Samo par svjetlosnih godina. Tu je to negdje. Ali ne, ozbiljno, ja nemam baš iskustva u pisanju ovakvih izvještaja, niti znam na kakve je izvještaje on navikao, i kako ih oni ovdje pišu. Ja sam mislio da trebam skupiti informacije i literaturu o poplavama, uzeti ono što meni treba, i napisati mu izvještaj od 10-ak stranica generalno o poplavama. Kako nastaju, zbog čega, gdje i kad se dešavaju, kakve su štete i kakva su sredstva predviđanja i zaštite od poplava. Što sam i uradio. Mislio sam, napišem to, predam, ako je dobro, idemo dalje. Ali to tako izgleda neće ići, i kako sastanci s Dr. Salimom prolaze, to meni postaje sve jasnije. Natjerat će me da napišem stvarno dobro izvješće, da napišem izvrsno izvješće, fenomenalno izvješće, fantastično, jaaaaaao!! Ambalaža rotira!! :-D. Šalu na stranu, čovjek je zamislio da napravim izvješće koje će stvarno poslužiti nečemu korisnom, a ne samo da ovo bude eto još jedna praksa u Omanu, šturo odrađena i brzo zaboravljena! Zbog toga, iako me poplave još uvjek previše ne zanimaju, počinjem se pravo angažirati da ovo bude stvarno najbolje što ja mogu naprviti. Malo sam se raspitivao kod domaćih studenata kako ta izvješća trebaju izgledati, pa pomalo dobijam sliku kako to ide. Samo će moje biti puno duže jer ću ga izgleda, htjeo nehtjeo, raditi mjesec dana. Ali nije to tako loše, sad kad sam potpuno shvatio šta je on zamislio, prihvatam to i probati ću to napraviti kako treba. Danas mi je rekao da ću u subotu početi petodnevni posao u nekoj obližnjoj firmi. Neće to u stvari biti posao, nego više obilazak mijesta s inžinjerima iz te tvrtke koje je pogodila nedavna oluja. Ta tvrtka inače radi na obnovi. To bi mi trebalo pomoći oko drugog dijela izvještaja, a to je o poplavi koja se dogodila ovdje. To me jako veseli jer ću ići malo i na teren što je neusporedivo zanimljivije od knjižnice svaki dan. Tako stvari za sada stoje što se posla tiče, vidit ćemo šta i kako dalje.

No dosta o poslu. I previše! Došao nam je još jedan student iz Njemačke. Ime mu je Daniel. Nije baš pretjerano zanimljiv pa nemam više ništa o njemu ni napisat. Ja trenutno najviše vremena provodim sa Grkom Stamom i Nemanjom, pošto oni kao i ja rade ovdje na sveučilištu. Upoznao sam još dva super lika, Omanca. Jednoga prekjučer, ime mu je Mubarak, a drugoga večeras, ime mu je Muhamed. S Mubarkom me je upoznao Dr. Salim. On je najbolji student na građevini ovdje, a Dr. Salim ga je bio zadužio da mi pomogne naći knjige o poplavama u knjižnici. On je na trećoj godini. Super dečko, jako ljubazan. Inače, ja se ne mogu načuditi koliko su ljudi ovdje ljubazni i susretljivi. Svi pozdravljaju, kad upitaš nešto ne samo da ti pokažu nego te i odvedu gdje trebaš. U, mala digresija, sad mi pade na pamet. Jutros ja s Dr. Salimom sjedim u uredu nekog drugog lika koju popunjava dokumente za taj moj posao u toj firmi. U to ulazi neka žena, ili možda djevojka (ne možeš baš znati kad joj vidiš samo lice), radi tu, donosi neke papire. I Salim, stari švaler, u priču sa njom, nešto se smješkaju, komešaju, izmotavaju. I, sad upoznavanje. Moje prvo s nekom pripadnicom ljepšeg spola ovdje. On govori njoj: ¨Ovo je Nikola, on je iz BiH˝, ja skačem na noge sa stolice, instinktivno pružam ruku, i ispadam tele neviđeno. Meni ruka strši na sred ureda ispred nje, ova dvojica gledaju, a što je najgore gleda i ona i ništa ne poduzima. Drži one papire i gleda me ono kao: Šta ovaj radi, kome je ovu ruku digo nisu ovi papiri za njega. Obraz mi na pod pao. Ja odmah: ˝o, its ok¨, i nazad u stolicu s pogledom u pod. Jako neugodna situacija. Od sada samo mašem glavom!

I vraćamo se opet na Mobarka. Ja sam mislio da će mi čovjek pomoći oko tih knjiga, i za svojim poslom. No međutim, on me zvao da idemo skupa na ručak, javi se svako jutro kad dođe ovamo pita gdje sam šta sam. Večeras me je vodio u grad da večeramo i da se nađe s prijataljem koji studira građevinu u Australiji i s kojim se nije vidio pola godine. To je taj Muhamed. Mubarak inače vozi najnovijeg Mustanga. Kad sam vidio šta vozi, na pamet mi je pao onaj vic kad je mali Mujo loš u školi, pa mu stari dođe s informacija pa ga gotivi s cigarama, pivom i porno časopisima, pa ga mali Mujo pita:˝Jao tata ko ove koke klepa!˝, a stari mu zvekne šamarčinu: ¨Odlikaši moj Mujo, odlikaši˝! Pričao mi je putem kako mu je nedavno ugrađivao neke rore, pa sad u autu bruji, naježiš se kad ga zamanja, kako ima 330 konja, ali nije od onih tipova koji pate od toga, pričali smo i o još dosta drugih stvari. Malo me provozao po gradu, pa smo onda stali na neko prkiralište da se nađemo s Muhamedom. U to upada Muhamed s Hummerom K2 Special edition. Ja ono gledam, kontam koliko ovi bušotina imaju. Ispada Muhamed iz kuće na točkovima, 50 kila žive vage, manji od mene za pola glave. Zanimljiv prizor. Ali to sve na stranu, Muhamed je stvarno super momčić. Vozo nas po gradu, pokazivao mi gdje je poplava bila, dokle je vode bilo (a bilo je stvarno puno, na nekim mjestima u gradu i po 5-6 m dubine), gdje se izlazi, gdje se dobro jede, onda nas je odveo na večeru na neke sendviće koji su bili pravo dobri. Lik me prvi put u životu vidio, i izvozo me, pokazo mi svašta, častio me večerom, šta da vam kažem, svaka mu čast. Kapa dole. Onda su mi Mobarak i Muhamed pričali lokalne zavodničke tehnike. Kažu, kad si u autu, malo kuliraš okolo, ako te zanima neka naljepiš joj se na branik, ili ako je obratno onda o na tebi, pa onda malo blicaš, pa se potežeš, pa onda možda stenete negdje na piće i tako to, dalje šta bude. To se odmah slično i desilo, kad me Mobarak vraćao na svučilište, neke se tri upakovane koke sa S-klasom naljepile njemu na branik, i blicaju, kao da prođu. Pa se onda on skloni u drugu traku, pa ih malo pusti da prođu pa ga onda zamanja pa ih prepila, fala Bogu može mu bit kad vozi šta vozi, i tako to biva valjda, samo što je mene vozio na spavanje pa ih je onda pustio dalje. A kažu ako sjediš negdje u kafiću ili negdje na javnom mjestu gdje ima puno ljudi, upališ bluetooth, probaš naći ima li itko isto uključen oko tebe, ako ima, ukucaš svoj broj mob.-a i pošalješ svima oko sebe, pa ako ima koja zainteresirana, ona će ga prihvatit, počnete se dopisivat, pa šta bude. Zanimljiva tehnika.

E, a mi se ovdje dogovaramo između sebe da idemo u Dubai. Dali su nam ovi iz IAESTE-a ovdje program za nadolazeće vikende,i izgleda da nisu planirali Dubai. Tako da sada Stam traži po internetu prevoz i hotele u Dubaiu. Imaju autobusi redovno iz Muscata za Dubai, a našao je tonu nekih hotela gdje se može prenoćiti za 25-30 eura, a visa se isto vadi na granici, tako da je izgledno da ćemo otići prije ili kasnije.

Eto toliko od mene za ovaj put. Pročitao sam zadnje komentare, super su, obraduju me pravo svaki put. Pišite i dalje, a i ja ću po malo. Do idućeg post-a, Blooooog!